Književna
radionica
Rašić
Marko Pogačar
Marko Pogačar rođen je 1984. godine u Splitu. Objavio je četiri knjige
pesama, tri knjige eseja te knjigu kratkih priča. Urednik je u
književnom časopisu Quorum
i dvonedeljniku za kulturna i društvena zbivanja Zarez.
Bio je stipendista fondacija Civitella Ranieri, Passa Porta, Milo Dor,
Brandenburger Tor, Internationales Haus der Autoren Graz,
Récollets-Paris, itd. Nagrađivan je za poeziju, prozu i esejistiku, a
tekstovi su mu prevođeni na tridesetak jezika.
Priče
A5, 80 str.
Cena:
800 din. |
|
Marko Pogačar - ako netko to još nije shvatio - jedan je od najvažnijih
hrvatskih umjetnika u kategoriji do tridesete godine života, ali i
šire. Cijenjeni i prevođeni pjesnik, kritičar, esejist, publicist (…)
objavio je knjigu koja u kontekstu domaće prozne produkcije “strši” na
sve moguće načine. Odlično izvedeni zaokreti i kombinatorika
pripovjednih perspektiva, spori i depresivno ponavljajući ritam kako
samih rečenica tako i priča u cjelini, rafiniran i pažljivo korišten
jezik, sve su to odlike zrelog i majstorski izvedenog pripovjednog
stila Marka Pogačara. Bog
neće pomoći
knjiga je nakon koje je teško ostati ravnodušan, no apokaliptična
pustoš njegovog proznog krajolika nije odbojna, niti je njegova
primarna funkcija zastrašujuća, pa čitatelj ovu knjigu ne napušta u
bijegu i sa strahom. Dapače, ako je tome dorastao, jedina mu je želja
vratiti se pričama još jednom, kao utočištu pred pustim krajolicima
današnjega svijeta.
Jagna Pogačnik, Jutarnji list
Prva
zbirka pripovedaka Marka Pogačara, pesnika, esejiste, kritičara i
verovatno najdarovitijeg književnika kojeg bhsc jezik ima u poslednje
vreme, zove se sasvim opravdano Bog
neće pomoći.
(…) Pripovetke se, pored izuzetne informacijske ekonomičnosti, odlikuju
i rafiniranim jezičkim izrazom što nije čudno s obzirom da se radi o
autoru koji je do sada uglavnom pisao poeziju. Međutim, treba biti
hrabar pa i u prozu ući sa istim beskompromisnim stavom o jeziku.
Ljudima bog definitivno neće pomoći, a pitanje je da li umeju da
pomognu sebi. Marko Pogačar svakako misli da ne. Ima više nego
ubedljive literarne dokaze za to. Ja sam sklon da mu bezrezervno
verujem.
Vladimir Arsenić, E-novine
U
Pogačarevim pričama fabulu je teško rekonstruirati jer je minimalna,
često se sastoji od fragmenata, a nema ni poentiranja u klasičnom
smislu; sve je podređeno izgradnji ugođaja, aluzivnosti, postupcima
očuđenja, metafikciji. Pjesnik Marko Pogačar ima što reći i u prozi.
Većina priča objavljenih u zbirci Bog
neće pomoći potvrđuje njegovu originalnost i prozni
potencijal.
Strahimir Primorac, Vijenac
U Bog neće pomoći
Pogačar pokazuje zavidne stilske sposobnosti. On je majstor detalja i
atmosfere. I nije slučajno što sam u ovu kritiku unijela nekoliko
komparacija i primjera iz svjetske književnosti i filma. Razlog je
jednostavan, Markova proza svojom kvalitetom to i zaslužuje.
Lejla Kalamujić, Booksa.hr
Bog neće pomoći
će nas podsjetiti na neke dobre značajke Pogačarovog izbrušenog
poetskog izričaja, ali i otkriti nam jedno novo lice ovog svestranog
autora. Novina koja izbija iz proze Marka Pogačara teška je atmosfera,
šum smrti i prirode koja gotovo neprimjetnim pomacima divljinom
polagano preuzima svijet koji joj pripada, pa i najneviniji opis onoga
što se vidi u sfumato dijelu prizora rezultira tupilom , nelagodom i
slutnjom nekog lošeg (ili, još gore, potpunog izostanka svakog budućeg)
događaja. Pogača rovi opisi tu se uklapaju snažno kao pljuska koja kida
boju sa zidova i kožu s lica, uklanjajući tako sve suvišno, a ritmom
koji koristi kao teško oružje autor odstranjuje i ono preostalo,
ostavljajući svijetle tragove u prašnjavom svijetu na mjestima gdje su
nekoć, dok je možda još postojalo dobro, stajale stvari (ormari,
kredenci) i ljudi.
Marijo Glavaš, mvinfo.hr
Zapravo,
lako bi se čitatelj mogao zabuniti tumačeći što nam poručuje ova
knjiga. Ukazuje li nam kakvi bismo mogli postati ukoliko se više ne
potrudimo oko uzajamnog razumijevanja, uočavanja i uvažavanja, ili nam
tek pokazuje, zorno i pomalo bolno, kakvi su zapravo ljudi oko nas,
kakva je to "tiha većina" koja čini pretežni dio stanovništva bilo koje
zajednice u kojoj živimo, u kojoj se krećemo, radimo, učimo, volimo, u
kojoj smo - iznimke?
Davor Šišović , Glas Istre