... Dobro došli u još jedno moje ludilo. To je moj način.Drugačije ne
znam postati prijatelj. Vi i ne znate da ja pijem s vama dok čitate
ovo. Neobavezno ćaskam. Tumačim nogometne utakmice. Razmišljam o
Parizu. Ogovaram radnicu u trafici koja mi je prodala isušen duhan.
Pričam o svojoj novoj polici za knjige. Žalim se na linjanje svog psa.
Zagovaram seksualne slobode i ograničavanje političkih sloboda. Kunem
se da nisam nacist. Bjesnim na korupciju. Satima pričam o hrani. Hvalim
svojstva integralnog kruha. Pretvaram se da ne pišem poeziju.
Romantiziram putovanje vlakom. Slažem pepeo u pepeljari i onda gnjavim
pričom o opsesivno-kompulzivnim poremećajima. Meditiram o blagodatima
zdravog života. Slavim Mediteran i život u njegovom uskom pojasu, a
onda kukam zbog nepodnošljive vrućine koja me na trenutke čini
razdražljivim, a na trenutke savršeno lijenim, skoro mrtvim.
... O tome vam govorim. Ja sam kao i vi. Samo pokušavam
preživjeti travanj, a da nitko ne pomisli da me treba hospitalizirati i
doživotno staviti na sedative. Vjerujte, pokušao sam naći rješenje,
razmotrio sam sve opcije. Ali nije nimalo pomoglo to što sam prišao
prvoj prolaznici i rekao joj da je volim. Nije mi povjerovala.