Zombi-kombi jezdi regionom

Pesme, 2024.
A5, 186 str.

Ivančica Đerić pjesnikinja je najopustošenijega našeg svijeta, jer ona umije pisati pjesme jezikom tog svijeta. Tamo daleko gdje jest, ili je to blizu, zavisi s koje se strane gleda, osvaja neki posve novi jezik, neku novu rimu, jednostavnu, oporu i brutalnu, zbog koje žalim, zbog te Ivančicine rime i ritma žalim što nije negdje bliže. Ivančica nije postala netko iz drugoga svijeta. Bezbeli da nije, jer pisci ne napuštaju svoje svjetove. Otud i trenutna njezina pjesnička opsesija, koju umije ostvariti na stilski besprijekoran način.
Miljenko Jergović

Kakva li je ta Ivana, ima takav sluh za bol, takvo osećanje za ritam i takvu hrabrost za izražavanje!
Vladislava Vojnović

Ivančica Đerić je glas generacije u dinamičnoj mješavini intimnih refleksija i opservacija savremenog društva. Obavezno u čitanke!
Aleksandra Veljović Ćeklić

Čitajući Ivančicine pesme učim da i zbirka poezije može biti page turner i da se srce može raširiti tako da u njega stanu i Volter i reklama za šampon. Njena volja da razume i da spasi u svakoj pesmi pravi mesta za one za koje mesta nigde nema.
Da imam sestru, ona bi pevala kao Ivančica Đerić.
Mirjana Drljević

Pesme koje se mogu čitati kao rimovane priče. Živopisne slike, likovi, i situacije
odvode nas u svet duhovite, maštovite, i mudre pesnikinje, u poeziju duboke
osećajnosti i životne proživljenosti.
Tanja Mandić Rigonat

„Zombi-kombi jezdi regionom” je kompresovana pjesnička slika svijeta; sve je tu, šarenilo i reklame, smijeh i bol, apsurd i apokaliptične slike, upakovano u prijemčivu, duhovitu, vrcavu, ritmičnu, melanholičnu i originalnu poeziju.
Tanja Stupar Trifunović

Ivančica Đerić rimuje starinski, bez sličnog slučaja na prostorima našeg četveroimenog zajedničkog jezika. Koliko god je ta rima gotovo humorna, jer je u povijesti naših književnosti znamo kao takvu – utoliko je sadržaj njenih pjesama tegoban i osviješten do kosti – ali nekako čudno oslobađajući.
Ferida Duraković

Pjesme Ivančice Đerić imaju u sebi nešto epsko, što odzvanja, što dira i boli, što zastaje u grlu, i teško se guta a dugo pamti. One su poput himne – još bolje zvuče kada se govore glasno, i nikada ne ostavljaju mjesta za ravnodušnost. Sjajna zbirka, za koju je dostatno reći: Gledam u tu knjigu, prepuna je zlata.
Berislav Blagojević