![]() |
|
Zbirka
pesama Format A5, 148 strana Rasprodato |

„Bačen sam u svoj život / i ne znam kako da se / borim s tim“ – tri su ključna stiha ove knjige Bojana Marjanovića, knjige u kojoj život vrišti da bude napisan, iako je onome tko ga ispisuje jasno da sebi time neće olakšati ni život ni pisanje. Nekorektan politički i još nekorektniji autopoetički, Marjanović ispisuje svoju „jebeno ljubavnu knjigu“ u jebeno mrzovoljnim i mrzorodnim vremenima, ne mistificirajući ni ljubav ni život ni pisanje, „jer je život uvek komplikovaniji od poezije“.
Predrag Lucić
.
Ova knjiga je svojevrstan pokušaj da se od intimnog svijeta, koji je tako krhak, podložan nestajanju, stvori neuništiva busija, dvorac u kojem će se moći odolijevati tonama gluposti i zla kojima smo neprekidno zalijevani od početka devedesetih pa sve do danas, a ni „svijetla budućnost“ se ne čini baš svijetlom. To je knjiga u kojoj je emocija posljednje oružje, posljednja linija odbrane. Otud je samoća glavni junak ove knjige.
Faruk Šehić
.
.
![]() |
|
||||||||||||
Zbirka pesama Format A5, 96 strana500 dinara |

Male ljudske drame uvijek se odvijaju u sobi, u nekom gradu, između dvoje ljudi koji pokušavaju sačuvati svoju ljubav od nezajažljivih, proždrljivih ekrana koji nas usisavaju u nepravdu. O pokušaju da se sačuva čistota ljubavi, da je se oguli od naslaga diktatorskih nakana svakog pojedinca, od sebičnosti, a sve to u svijetu koji se, tako se svakom poštenom biću čini, raspada po šavovima govore pjesme Bojana Marjanovića. Ako ih budete čitali uz neku lijepu glazbu koja nam razotkriva tužnu dušu svijeta u kojem živimo, uvjeren sam da ćete proći kroz melankolično čitateljsko iskustvo koje će vas, barem na trenutak, učiniti boljim ljudima.
Marko Tomaš
.
.
![]() |
|
|||||||||
Roman Format A5, 208 strana800 dinara |

Bojan Marjanović je u svome romanu „Sutra ćemo“ uspio postići to da se veličina priče očituje upravo u odsustvu epohalnosti. Ne samo što je na taj način demonstrirano vanredno spisateljsko umijeće, nego se i sama literarna namjera doimlje subverzivnom u odnosu na doba kada svjedočimo preporodu „velikih naracija“ i pripadajućih kategoričnosti. Radi se utoliko o najfinijem proznom tkanju, o minucioznom, stilski izbrušenom postupku preko kojeg Marjanović – kombinirajući tri narativna glasa – nema tek ambiciju rasvijetliti „nijanse stvarnosti“, nego nas uputiti na to da izvan nijansi stvarnost i ne postoji, s tim da jednu od važnijih čini sama literatura. Svojevrsna anatomija ljubavi ujedno je anatomija društvene svakodnevice, s nizom pronicljivih esejističkih pasaža o mnogočemu – od balkanske verzije kapitalizma, preko muškoga doživljaja pisoara, pa do dirljivog opisa Beograda – ali i junakinjom koja elegantno i samosvjesno tumara između dva svijeta, fiktivnog i faktičkog, podsjećajući nas sve vrijeme na to da literatura jeste stvarnost. Ovu to ne čini manje brutalnom. Na gotovo svakoj stranici ovoga romana u pozadini potmulo bruji nasilje, sistemsko i individualno, najčešće kao slutnja i stalna prijetnja, a katkad i kroz „živi nastup“, kao da je ritam života definiran (i) asortimanom svakodnevnih okrutnosti. Decidiranih zaključaka i konačnih istina, rekosmo, nema, osim u ocjeni da nam Bojan Marjanović svojom prozom donosi snažnu književnost.
Viktor Ivančić
.Iz onoga što se na početku čini kao obična, generacijski kodirana ljubavna priča s troje glavnih aktera, Bojan Marjanović razvija neočekivano precizan pripovjedni komentar vremena u kojem ta priča nastaje: našeg društvenog i ekonomskog ovdje i sada, našeg poraznog prezenta. Naizgled, geometrija ljubavnog trokuta je jasna: Sara i Goran, Sara i Darko; jedna veza (možda) završava, druga (možda) započinje. Ali mnogo više toga je u ovom romanu možda: nesigurni poslovi i promašene prilike, stalna perspektiva odlaska iz države, biografije koje ovise o kocki klasne pripadnosti... Suvereno ispričan iz tri pripovjedne perspektive i kroz tri dosljedna narativna registra, obilno natopljen alkoholom, s noćnom vizurom grada u pozadini i narodnom muzikom umjesto soundtracka, „Sutra ćemo“ je nešto poput priče o ljubavi u doba permanentne nesigurnosti: vedra melodrama za djecu prekarijata.
Boris Postnikov
..