Nagradu Goran za mlade pesnike za najbolji debitantski neobjavljeni
rukopis dobila je 2017. godine.
Knjiga „Početne koordinate” u izdanju Goranovog proljeća objavljena je
2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pesnike, nagradom
Fran Galović za najbolje književno delo na temu zavičaja i/ili
identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvenac izdan 2018. godine i
međunarodnom nagradom Mostovi struge.
Godine 2018. dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni
rukopis, a njena druga knjiga pesama „Lovostaj” je objavljena 2019.
godine. Osvojila je, takođe, i drugu nagradu na međunarodnom konkursu
za poeziju Castello di Duino (2016), prvu nagradu na regionalnom
konkursu za dela humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru (2017) i
nagradu Lapis Histriae za najbolju priču (2019). Pesme su joj
objavljene u različitim časopisima i prevedene na nekoliko jezika.
Pesme
A5, 88 str.
Cena:
500 din.
Početne koordinate
čini pedeset i osam pjesama, ali knjiga se može, i treba, čitati kao
cjelina, kao poema – onakva kakve su se posljednji put u nas pisale
pedesetih godina i bile su svojevrsni dug ideji i poetici
socijalističkoga zajedništva, a možda i kao roman u stihovima. S tim da
je vrlo teško u mahu pročitati više od jedne, dvije, možda i tri
pjesme. Ovo je knjiga porodičnih i zavičajnih mitologija, odsanjanih
ili opričanih, kakvima je jednom davno vladao Vasko Popa. Monika Herceg
ne piše s mišlju na Popu, nije izvjesno niti da ga je prethodno i
čitala, ali njezin je šumski, banijski (banovinski), livadni, kućni,
sisački, željezarski svijet ravan Popinom. S tim da je on svoju
oniričku pseudomitologiju razvijao cijeli život, u skoro svakoj svojoj
knjizi. Početne
koordinate
mala su studija porodičnih vjerovanja. Svaka prava obitelj, rod i
porodica imaju nekoliko pripovijesti oko kojih se okupljaju i koje se
nasljeđuju s generacije na generaciju, sve do trenutka u kojem niz
vanjskih događaja, selidbi sa sela u grad, iz zemlje u zemlju, iz
jezika u jezik, te ratova, razvoda, poplava i požara, ili komfornih i
mondenih preživljavanja, ne dovedu do toga da porodično vjerovanje ili
porodična mitologika ne izgube smisao, emocionalni sadržaj i razlog, i
ne budu zaboravljeni. Monika Herceg konstruira jednu porodičnu
mitologiju, rastvara je i komentira. I pritom piše svoju veliku i
neprekinutu pjesmu. Pisanje i pjevanje, te pripovijedanje kroz
pjevanje, Monike Herceg predstavlja jedinstven spoj zrelosti i
naivnosti, konačne dovršenosti i posve djetinjeg doživljaja sebe i
svijeta.