![]() |
|
|||||||||||||||
Eseji
Format A5, 120 strana Cena: 500 dinara |
... Dobro došli u još jedno moje ludilo. To je moj način. Drugačije ne znam postati prijatelj. Vi i ne znate da ja pijem s vama dok čitate ovo. Neobavezno ćaskam. Tumačim nogometne utakmice. Razmišljam o Parizu. Ogovaram radnicu u trafici koja mi je prodala isušen duhan. Pričam o svojoj novoj polici za knjige. Žalim se na linjanje svog psa. Zagovaram seksualne slobode i ograničavanje političkih sloboda. Kunem se da nisam nacist. Bjesnim na korupciju. Satima pričam o hrani. Hvalim svojstva integralnog kruha. Pretvaram se da ne pišem poeziju. Romantiziram putovanje vlakom. Slažem pepeo u pepeljari i onda gnjavim pričom o opsesivno-kompulzivnim poremećajima. Meditiram o blagodatima zdravog života. Slavim Mediteran i život u njegovom uskom pojasu, a onda kukam zbog nepodnošljive vrućine koja me na trenutke čini razdražljivim, a na trenutke savršeno lijenim, skoro mrtvim.
... O tome vam govorim. Ja sam kao i vi. Samo pokušavam
preživjeti travanj, a da nitko ne pomisli da me treba hospitalizirati i
doživotno staviti na sedative. Vjerujte, pokušao sam naći rješenje,
razmotrio sam sve opcije. Ali nije nimalo pomoglo to što sam prišao
prvoj prolaznici i rekao joj da je volim. Nije mi povjerovala.
![]() |
|
|||||||||||||||
Eseji
Format A5, 116 strana Cena: 500 dinara |
... Cijeli se svijet svakodnevno nepovratno mijenja. Žalosno
je da
mijene uglavnom pokreće ljudska destrukcija. Moj grad je još uvijek
dobrim dijelom ruševan. To rušenje se dogodilo u ime nekakve navodne
promjene. Svijet se ruši da bi na njegovim ruševinama izrastao neki
novi svijet. Tako govore. Negdje na čovjekovoj duši, na njegovoj sjeni,
te i takve promjene ostavljaju ožiljke. Ali ja sam uvjeren da njegovu
nutrinu jednako potresaju ta sasvim mala, za veći dio čovječanstva
nevidljiva gibanja. Kako je smokva iz moje avlije ostala postojati samo
u mojim i uspomenama mojih ukućana isto se dogodilo i s mojim
djetinjstvom. Bezbrižnost se s godinama skupljala u grč a više nema ni
smokvinog kazališta sjena da me zabavlja u trenucima potpune dokolice.
Sjene su, zapravo, duša svake stvari. Sunčeva svjetlost poput
rendgenskih zraka prolazi preko nečega i onaj tamni preslik stvari koje
vidimo su rendgenska snimka duše. Zato se valjda i govori o svijetu
sjena kada govorimo o onom nedokučivom i nepoznatom, onom čega se
plašimo, onome što je izvan zamišljenje stvarnosti.