Marko Tomaš je rođen u Ljubljani 1978. godine. Osnovnu školu je pohađao u Mostaru i Kljajićevu, gimnaziju završio u Somboru. Jedan je od pokretača i urednika mostarskog časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao u BH Danima, Glasu Istre i Feral tribuneu. Vodio je kultnu splitsku knjižaru UTOPIA. Novinar je internetskog portala zurnal.ba. Piše kolumne za Urban magazin iz Sarajeva i portal lupiga.com iz Zagreba. Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici. Pjesme su mu prevođene na talijanski, poljski, francuski, njemački i engleski jezik. Živio je, studirao i radio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Trenutno živi i radi u Mostaru. Dobitnik je nagrada za kratke priče (2004) i djelovanje u kulturi u Bosni i Hercegovini (2015). Bibliografija: L’ Amore Al primo Binocolo, s Nedimom Ćišićem, Mehmedom Begićem i Veselinom Gatalom, L’ Obliquo, Brescia, 2000. Tri puta tridest i tri jednako s Nedimom Ćišićem i Mehmedom Begićem, Alternativni institut, Mostar, 2000. S rukama pod glavom, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2002. Mama, ja sam uspješan, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2004. Život je šala, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2005. Marko Tomaš i druge pjesme, naklada ZORO, Sarajevo/Zagreb, 2007. Zbogom, fašisti, buybook, Sarajevo, 2009. Ponoćni razgovori, s Mehmedom Begićem, Vijeće mladih Grada Mostara, 2012. Bulevar narodne revolucije, Algoritam, Zagreb, 2013. Varanje smrti – izabrane pjesme, LOM, Beograd, 2014. Ivica Osim – Utakmice života, biografija, Vrijeme, Zenica, 2014. (japansko i srpsko izdanje objavljeno 2015). Odrastanje melanholije – kolekcija pjesama i priča, Kontrast, Beograd, 2014. Crni molitvenik, LOM, Beograd / Algoritam, Zagreb, 2015.
Eseji, 2019.
A5, 116 str.
... Cijeli se svijet svakodnevno nepovratno mijenja. Žalosno je da mijene uglavnom pokreće ljudska destrukcija. Moj grad je još uvijek dobrim dijelom ruševan. To rušenje se dogodilo u ime nekakve navodne promjene. Svijet se ruši da bi na njegovim ruševinama izrastao neki novi svijet. Tako govore. Negdje na čovjekovoj duši, na njegovoj sjeni, te i takve promjene ostavljaju ožiljke. Ali ja sam uvjeren da njegovu nutrinu jednako potresaju ta sasvim mala, za veći dio čovječanstva nevidljiva gibanja. Kako je smokva iz moje avlije ostala postojati samo u mojim i uspomenama mojih ukućana isto se dogodilo i s mojim djetinjstvom. Bezbrižnost se s godinama skupljala u grč a više nema ni smokvinog kazališta sjena da me zabavlja u trenucima potpune dokolice. Sjene su, zapravo, duša svake stvari. Sunčeva svjetlost poput rendgenskih zraka prolazi preko nečega i onaj tamni preslik stvari koje vidimo su rendgenska snimka duše. Zato se valjda i govori o svijetu sjena kada govorimo o onom nedokučivom i nepoznatom, onom čega se plašimo, onome što je izvan zamišljenje stvarnosti.
590 din.
Eseji, 2016.
A5, 120 str.
... Dobro došli u još jedno moje ludilo. To je moj način. Drugačije ne znam postati prijatelj. Vi i ne znate da ja pijem s vama dok čitate ovo. Neobavezno ćaskam. Tumačim nogometne utakmice. Razmišljam o Parizu. Ogovaram radnicu u trafici koja mi je prodala isušen duhan. Pričam o svojoj novoj polici za knjige. Žalim se na linjanje svog psa. Zagovaram seksualne slobode i ograničavanje političkih sloboda. Kunem se da nisam nacist. Bjesnim na korupciju. Satima pričam o hrani. Hvalim svojstva integralnog kruha. Pretvaram se da ne pišem poeziju. Romantiziram putovanje vlakom. Slažem pepeo u pepeljari i onda gnjavim pričom o opsesivno-kompulzivnim poremećajima. Meditiram o blagodatima zdravog života. Slavim Mediteran i život u njegovom uskom pojasu, a onda kukam zbog nepodnošljive vrućine koja me na trenutke čini razdražljivim, a na trenutke savršeno lijenim, skoro mrtvim.
... O tome vam govorim. Ja sam kao i vi. Samo pokušavam preživjeti travanj, a da nitko ne pomisli da me treba hospitalizirati i doživotno staviti na sedative. Vjerujte, pokušao sam naći rješenje, razmotrio sam sve opcije. Ali nije nimalo pomoglo to što sam prišao prvoj prolaznici i rekao joj da je volim. Nije mi povjerovala.
550 din.